Imate li problema pri izvođenju mjerenja provodljivosti (EC)? Vrlo lako se može pogriješiti, pogotovo ako niste upoznati sa načinom rada tehnologije. Problemi koji nastaju prilikom testiranja za EC često imaju veze sa vrstom sonde koju koristite.
Poznajući vrstu sonde za određivanje provodljivosti koju koristite, lakše je shvatiti problem koji imate. Ako pogledate sondu i vidite dva grafitna pina ili pinove(iglice) od nehrđajućeg čelika, to je sonda sa dvije elektrode; jedna sonda sa četiri prstena je potenciometrijska; sonda za provodljivost koja se koristi sa procesnom opremom i ima kružnu petlju na kraju je induktivna.
Nakon što identificirate sa kojim tipom sonde za provodljivost radite, moći ćete lako shvatiti koji od ovih osam problema imate.
- Polarizacija sonde
- Efekt granice polja
- Nepravilna kalibracija sonde
- Kontaminirani uzorak
- Krivi TDS konverzijski faktor
- Nedovoljno potapanje sonde
- Korištenje krive sonde za određivanje provodljivosti
- Ne korištenje temperaturne kompenzacije
Problem #1: Polarizacija sonde
Jesu li vam vrijednosti očitanja električne provodljivosti niže nego što bi trebale biti? Prilikom nakupljanja naboja na senzorima dvoelektronske sonde, očitanje postaje netočno. Ovo se može dogoditi sa bilo kojom sondom sa 2 elektrode, ali se ovaj problem najčešće javlja kod metalnih pinova.
Rješenje za ovaj problem je korištenje grafitnih senzora jer su manje reaktivni. Ovi mjerači provodljivosti koriste frekvencije naizmjeničnih struja i kombinacije konstantnih ćelija koji najbolje djeluju u određenom rasponu i na taj način minimiziraju efekte polarizacije.
Hanna savjet: Prilikom odabira mjerača za određivanje provodljivosti, uvjerite se da izabrani mjerač odgovara očekivanim koncentracijama uzorka.
Ako generalno mjerite uzorke sa širokim opsegom provodljivosti, upotreba sonde od četiri prstena također će Vam pomoći da izbjegnete efekte polarizacije. Sonda sa četiri prstena sastoji se od dvije unutrašnje senzorne elektrode i dva vanjska pogonska prstena.
Pogonski prstenovi se napajaju od naizmjeničnog napona koji dovodi struju u ćeliju. Pad napona se zatim mjeri senzornim elektrodama. S obzirom da ove sonde za provodljivost mjere napon, a ne struju, problemi sa polarizacijom sonde su minimizirani i točnost je poboljšana.
Problem #2: Efekt granice polja
Da li su Vaša očitanja provodljivosti nepravilna? Ukoliko koristite četvoroprstenu elektrodu razlog pojave problema može biti jednostavno položaj posude sa uzorkom. Držanje sonde preblizu čvrstog predmeta može rezultirati takozvanim efektima ograničenja polja.
To znači da električno polje koje generira sonda (isto električno polje koje se koristi za mjerenje provodljivosti) prekida neki drugi objekt, kao što su stijenke vaše mjerne posude. Metali će stvoriti pozitivne smetnje, što znači da će se vaši rezultati očitati previsoko. Staklo i plastika daju preniske rezultate.
Ovaj problem je lako rešiti – samo provjerite da li sonda za provodljivost nije previše blizu stranica ili dna vaše mjerne posude! Preporučujemo udaljenost od stranica posude/kontejnera od bar 2,5 cm sa svake strane.
Problem #3: Nepravilna kalibracija sonde
Otopine za kalibraciju provodljivosti nemaju puferski kapacitet, što znači da će svaka deionizirana (DI) voda ili uzorak koji ostane na sondi promijeniti svoje vrijednosti.
Budući da je korištenje točnih kalibracijskih otopina neophodno za točna mjerenja, važno je biti siguran da vaša otopina nije kontaminirana.
Najlakši način da se izbjegne kontaminacija je da se sonda pripremi sa kalibracijskim standardom. Drugim riječima, potopite čistu sondu za provodljivost u otopinu za „ispiranje“. Nakon toga nastavite sa kalibracijom u čistom standardu.
Također, uvjerite se da koristite svježu otopinu za kalibraciju svaki put kad kalibrirate. Jedna od garancija ove opcije je upotreba pojedinačnih paketa kalibracijskog standarda.
Ako Vaš mjerač prihvaća različite otopine za kalibraciju, trebali biste koristiti onu što sličnije vrijednosti koncentraciji vašeg uzorka.. Konduktometar ne treba kalibrirati tako često tako često kao pH elektrodu, međutim važno je periodično provjeriti sondu za provodljivostijer se kalibracijom nadoknađuju promjene sonde tokom vremena zbog skupljanja nečistoća i / ili oštećenja..
Hanna savjet Najćešća vrijednost kalibracijskog standarda je 1413 µS/cm. Međutim, provjera uputa za mjerač je najbolji način da se utvrdi koji standard za kalibraciju biste trebali koristiti. Neki od konduktometara se kalibriraju u specifičnim točkama.
Problem #4: Kontaminirani uzorak
Kako biste bili sigurni da slučajno ne promjenite provodljivost uzorka, prije testiranja pripremite sondu „uzorkom za ispiranje“. Ovo se odnosi na posljednji problem koji se tiče kalibracijskih otopina i kako na njih može utjecati kontaminacija; isto vrijedi i za vaš uzorak, posebno ako ima nisku provodljivost.
Nakon što to učinite, odložite uzorak za ispiranje i izvršite mjerenje sa novim, svježim uzorkom. Na taj način osiguravate da je vaš uzorak bio posljednja tvar na sondi, a ne dodajete niti razblažujete ione. .
Hanna savjet: Pazite na čišćenje i ispiranje sonde nakon upotrebe. Ovo pomaže da se ispere bilo koji preostali uzorak na senzorima, održavajući ga čistim za buduća mjerenja.
Problem #5: Krivi TDS konverzijski faktor
Ukupne otopljene čvrste tvari (TDS) su usko povezane sa provodljivošću. To je zato što porastom količine otopljenih iona (npr. Kalcija, nitrata, kalija itd.), povećava se i provodljivost.
Mjerenje TDS mjeračem provodljivosti je jednostavan način da saznate koncentraciju otopljenih čvrstih tvari u svom uzorku. Očitanje provodljivosti se pretvara u TDS pomoću posebnog faktora konverzije. .
Korištenje faktora konverzije je jednostavno. Jednostavno uzmite EC mjerenje i pomnožite ga sa faktorom konverzije da biste dobili TDS. Očitanje provodljivosti izraženo u µS / cm može se pretvoriti u TDS u dijelovima na milijun (ppm); EC izraženi u mS / cm pretvaraju se u TDS u dijelovima na tisuću (ppt).
Postoji više različitih faktora za sve vrste iona. Neki instrumenti koriste samo jedan konverzijski faktor,dok neki napredniji mjerači nude opciju izbora konverzijskih faktora.
Najčešće korišteni konverzijski faktori su 0.5 i 0.7. 0,5 konverzijski faktor je baziran na natrij kloridu (NaCl); 0.7 faktor je baziran na mješavini natrij sulfata, natrij bikarbonata i natrij klorida. (oni se nalaze u proporciji: 40%, 40% i 20% u odnosu, i običnose naziva 442 konverzijskim faktorom
Mjerači provodljivosti sa 0,7 faktorom popularni su u poljoprivredi i hidroponici, jer mnogi proizvođači hranjivih materija i gnojiva koriste ovaj faktor prilikom postavljanja optimalnih opsega TDS. . Kada birate mjerač za TDS provjerite da li ima odgovarajući faktor konverzije za vašu aplikaciju ili opciju koja se može odabrati..
Problem #6: Nedovoljno potapanje sonde
Prilikom mjerenja vaša elektroda trebala bi biti potpuno potopljena u otopinu.. Tako se osigurava da očitanje koje dobivate odražava provodljivost vašeg uzorka.. Ovaj korak je posebno važan za sonde za provodljivost sa 4 prstena jer će vam biti potreban veći uzorak nego za ostale sonde kako biste bili sigurni da su sva četiri prstena i otvori u potpunosti potopljeni..
Također je važno da se uvjerite da u vašoj sondi nisu zarobljeni mjehurići zraka ako koristite sondu od četiri prstena ili dvije elektrode. To se lako popravlja laganim tapkanjem ili trešenjem sonde dok je potopljena.
Problem #7: Korištenje krive sonde za određivanje provodljivosti
Sonde sa dvije elektrode dizajnirane susa staničnom konstantom na osnovi Vašeg planiranog opsega mjerenja. Kod mjerenja većeg opsega koristi se veća konstanta ćelije (elektrode su više udaljene), dok je zamjerenje malog opsega potrebna manja konstanta ćelije (elektrode su bliže jedna drugoj) da bi se izmjerila struja. . Iz tog razloga, Hanna testeri sa dve elektrode dolaze u različitim modelima za različite opsege..
Ako testirate razne uzorke, sonda sa četiri prstena može biti bolja opcija za Vas. Dobar su izbor kada radite u širokom rasponu i ne želite da koristite više sondi.
Ako vam je potrebna sonda za rad sa procesnom opremom, induktivne sonde za provodljivost odgovaraju nepovoljnim uvijetima. Imaju veću kemijsku otpornost i korisne su u industrijskoj primjeni.
Problem #8: Ne korištenje temperaturne kompenzacije
Važan faktor koji bi trebalo uzeti u obzir pri kupovini mjerača provodljivosti je temperatura. Brojni mjerači su opremljeni automatskom kompenzacijom temperature kako bi se osiguralo da je mjerenje konzistentno u određenom rasponu temperatura.
Kada je uzorak predaleko od sobne temperature (25 ° C / 77 ° F), očitanje provodljivosti će biti drugačije. To je zbog toga što se temperatura povećava, ioni u otopini se brže kreću.
Mjerači sa funkcijom kompenzacije temperature prilagođavaju se na osnovi temperature Vašeg uzorka, pružajući točnije očitanje.
Hanna savjet: Kod uzoraka koji su mnogo viši ili niži od sobne temperature, provjerite da li se senzor temperature stabilizira prije mjerenja..
Ako slijedite ove savjete i steknete bolje razumijevanje kako funkcioniraju sonde za provodljivost, trebali bi biti u mogućnosti da poboljšate performanse i postignete bolje rezultate. Ukoliko i dalje imate nejasnoće, mi smo tu da pomognemo! Kontakitrajte nas telefonom, mailom ili nas potražite na društvenim mrežama!
